Snježana je mlada samozatajna graditeljica i ljubiteljica labirinata iz okolice malog grada Ludbrega. Snježana i ja virtualno se družimo unatrag nekoliko mjeseci od kada je ona osjetila potrebu svoju priču o labirintima s nekim podijeliti.
Sredina u kojoj Snježana živi je malena i prema njenim riječima “zatvorena” za neobične stvari kao što su labirinti. Zbog toga je Snježani trebalo malo više vremena da se cijela priča složi. Kako se ona polagano otvarala tako se i čitava priča slagala dio po dio a ja sam samo bio svjedok koji je s radošću promatrao otvaranje njenog uma i srca. Ima li ljepše stvari nego promatrati nečije otvaranje, makar to bilo i virtualno?!
Njeni labirinti izgrađeni su u dvorištu obiteljske kuće pa nisu dostupni za javnost. Snježana kaže da okolina nije imala razumijevanja za njene građevinske pothvate te su je čak i molili da s tim prestane. Međutim ona ih nije poslušala. Sljedeći svoje vlastite impulse srca hrabro je krenula u njihovu gradnju te izgradila četiri nebeska labirinta od staroga crijepa. U sljedećim odlomcima pročitajte što ona sama piše o svojim iskustvima.
U labirinte sam se zaljubila kad sam prvi puta prolazila njihovim stazama u Badličanu. Bio je to poklon za moj 30. rođendan. Iako nisam znala mnogo o njima privlačili su me svojom tajanstvenošću i ljepotom. Osjetila sam duboku povezanost sa njima.
Na gradnju labirinata me potaknula draga prijateljica Biserka koja je i sama graditeljica labirinata rekavši mi: “Izgraditi labirint nije uopće teško, već je pravi užitak”. I tako prvi labirint koji sam izgradila je bio labirint energije.Gradila sam ga u svome vrtu i manjeg je oblika. Pošto sam osoba koja je oduvijek imala viška energije odlučila sam da bude u zrcalnom obliku. Radila sam ga od komada starih crijepova. Lomeći taj crijep osjećala sam koliko se nakupljene energije u meni oslobađa, a i poseban je osjećaj kad znaš da iz nečeg starog, beskorisnog nastaje nešto novo, korisno. Crvena boja crijepa; boja Mangala, razdoblje Mangala, sve se poklapalo.Moje dvije kćerkice također su mi pomagale u izgradnji tako da je ugođaj bio vrlo razigran.
Ritualno sam ga otvorila 15.lipnja.2010. U meditaciji, prije samog otvaranja, vidjela sam samu sebe kako prolazim kroz labirint od prave žive vatre, bilo je to više kao neko sjećanje…možda je baš tog dana jedna iskra zapalila u meni plamen unutarnje ratnice koja je postala spremna za ispravno djelovanje.
Nakon labirinta energije Snježana je osjetila poriv napraviti labirint povezanosti.
Godinu dana nakon izgradnje labirinta energije počela se u meni buditi unutarnja igračica, pa je tako nastao labirint povezanosti. Gradnja je trajala dva popodneva i jedva sam čekala da ga protrčim.
Ritualno sam ga otvorila na ljetni solsticij 21.06.2011.
Ono što me posebno razveselilo tog dana, bile su bubamare kojih je bilo jako mnogo po lišću drveta koje raste kraj labirinta. Ovaj labirint mi je iz nekog razloga posebno drag . Volim njime šetati bosa i osluškivati zvuk vlastitih koraka koji odzvanja u laganom ritmu dalekih bubnjeva. Ponekad, hodajući njegovim stazama,imam osjećaj kako se zapravo penjem u visinu, a samo središte predstavlja točku iz koje se prostire predivan pogled unedogled. Ne preostaje mi drugo već nepomično promatrati i upijati ljepotu oko sebe te ponijeti dio ove veličanstvene scene sa sobom u svijet.
Neko vrijeme me svaki dan u tom labirintu čekala jedna smeđa žabica, koju sam tada otjerala jer me to počelo pomalo plašiti. Pokušala sam otkriti značenje te žabice ali nisam uspjela.
Nakon labirinta povezanosti uslijedio je labirint preobrazbe. Evo što Snježana piše o tom labirintu i iskustvu koje je imala.
Labirint preobrazbe nastao je 10. prosinca 2011.g. Izgradila sam ga u jednom popodnevu. Prilikom gradnje imala sam problema s konstukcijom labirinta. Radeći prema skici iz knjige tri puta sam krivo spojila staze i već sam poželjela odustati, učinilo mi se možda da još nije pravo vrijeme za ovaj labirint. No, umjesto toga odložila sam knjigu i skicu na stranu i probala još jednom spojiti njegove staze. Ovaj put mi je uspjelo, pa mi je bilo zadovoljstvo ga odmah ritualno otvoriti. Ovaj labirint doista nije poput ostalih labirinata i svaki put kad prolazim njime prati me drugačiji osjećaj.
Naposljetku dolazi i labirint moći.
Prije samog otvaranja labirinta moći prošla sam kroz ostala tri labirinta, energije, povezanosti i preobrazbe. Čula sam kako se ptice lagano sakupljaju u obližnjim krošnjama pjevajući svoju pjesmu života. Ah ta predivna krilata stvorenja, čini se kako su cijeli život stalno oko mene, obožavam ih! Baš kad sam krenula s otvaranjem labirinta jedan bijeli leptir je proletio u smjeru ulaska. Samo hodanje stazama teško je opisati riječima, to se mora iskusiti, to se mora probati! No,ipak najdublje sam doživjela sedmu stazu kad je zapuhao lagani povjetarac i baš poput lista me lagano odnio u samo središte Sunca. Sigurna sam kako sam izlaskom iz labirinta dio tog Sunca ponijela sa sobom u svijet. Na kraju sam još jednom protrčala kroz labirint povezanosti, a dva bijela razigrana leptira pridružila su se mojoj radosti….
Snježana je, doboko dirnuta iskustvom prolaska labirintom moći, napisala i ove riječi koje se diomaju poput pjesme:
Bila sam u Suncu, bila sam u njegovom zagrljaju
ušao je u mene kroz svaku poru moga bića, moje duše
ne želim se više nikad odvojiti od njega
neka gori, neka spali sve ono suvišno u meni
do trenutka kada će ostati samo čista Svjetlost.
Na kraju mi preostaje se samo zahvaliti Snježani. Hvala ti na tvojim labirintima, na tvom otvorenom srcu zbog kojeg i sam postajem otvoreniji!
One response to “Moji ludbreški labirinti”
Leave a Reply
You must be logged in to post a comment.
Predivni su Snježana!